U SISKU OBILJEŽEN DAN BIJELIH TRAKA, 31. SVIBNJA 2016.

­U SISKU OBILJEŽEN DAN BIJELIH TRAKA, 31. SVIBNJA 2016.

Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Siska uz potporu svih bošnjačkih asocijacija Grada Siska i SMŽ i ove je godine obilježilo „Dan bijelih traka" u sjećanje na genocid počinjen na području Prijedora i okolice 1992. godine.

Ovogodišnji program sastojao se od dva dijela; prvi dio bio je mimohod kroz grad Sisak gdje su svi okupljeni nosili bijele trake oko lijeve ruke, dok se drugi dio sastojao od projekcije filma, prikazivanja slika i tribine kojoj su gosti bili Savez logoraša BiH te Institut za nestale osobe i izbjeglice regije Krajina.

Prvi dio programa – mimohod kroz Grad Sisak

Okupljanje je započelo „kod sata" u Sisku gdje su svi prisutni oko ruke stavili bijele trake koje su nosili tijekom mimohoda kroz grad. Sudionici mimohoda, u kojem je sudjelovalo nešto više od 100 ljudi, bili su uglavnom Bošnjaci grada Siska i okolice ali veliki broj prisutnih bili su i pripadnici drugih nacionalnih manjina Grada Siska, Savez logoraša SMŽ, kao i svi suradnici, prijatelji i partneri Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Siska. Mimohodu, kao i kasnije samoj tribini pridružio se i zamjenik Gradonačelnice grada Siska, gospodin Marko Krička.

„Putem bijelih traka koje su simbol čistoće, mira i slobode želimo se prisjetiti samog događaja od 1. svibnja 1992. godine, a zapravo je to ujedno i sjećanje na II. svjetski rat i holokaust u kojem je ubijen velik broj židovskog stanovništva. Želimo se prisjetiti drugog najvećeg masakra nakon Srebrenice, odnosno genocida nad bošnjačkim stanovništvom na području BiH. Prisjećamo se niza ratnih zločina i etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva, u najvećoj mjeri Bošnjaka jer se smatra da je u to vrijeme ubijeno više od četiri tisuće Bošnjaka, dok je ukupno ubijeno oko pet tisuća ljudi.", rekao je predsjednik Vijeća Adis Keranović i dodao da su u to vrijeme bijelim trakama obilježeni oni koji su bili dio nesrpskog stanovništva. „Na svojim kućama su morali objesiti bijele plahte i nositi bijele trake kako bi se znalo tko nije dio tog stanovništva. Na taj način su obilježeni i ubijen je velik broj ljudi.", ispričao je Keranović.

Drugi dio programa – tribina i prikazivanje filmova

Ovogodišnji „Dan bijelih traka" obilježila je i izložba istražitelja Instituta za nestale osobe regije Krajina dr.sc. Muje Begića u „Kazalištu 21" koji je prikazao svoje fotografije samog događaja. Begić je ekshumirao najviše posmrtnih ostataka iz masovnih grobnica s područja Unsko-sanskog kantona, odnosno Zapadne Bosne i samog Prijedora, a ovom prigodom pripremio je izložbu slika Tomašice. Tomašica je inače jedna od najvećih masovnih grobnica u kojima su ubijani logoraši s područja grada Prijedora.

U „Kazalištu 21" je održana i projekcija filmova i tribina gdje su uz Begića gostovali članovi Saveza logoraša BiH na čelu s predsjednikom Saveza Jasminom Meškovićem. „Ovo je svakako prilika da evo i u Sisku zajedno sa svim građanima, bez obzira na vjersku, nacionalnu, spolnu ili neku drugu pripadnost ukažemo na velika zlodjela fašističke odluke kada je u pitanju odluka Kriznog štaba općine Prijedor 31. svibnja 1991. godine da svi građani nesrpske nacionalnosti budu vidljivo obilježeni. Vjerojatno je nešto takvo napravljeno ranije, za vrijeme fašizma 40-ih godina, ono što je napravljeno Jevrejima, Romima i tako dalje. Smatrali smo da je fašizam pobijeđen i da se to više nikada ne može dogoditi na prostoru Europe, međutim, svjedoci smo da se 90-ih godina to dogodilo u BiH, i to konkretno u slučaju grada Prijedora.", rekao je Mešković i osvrnuo se na projekciju isječaka tri dokumentarna filma u vlasništvu Saveza logoraša u BiH koji govore o zločinu i stradanju logoraša. „Prvi dokumentarni film nosi naziv „Logori smrti" i to je putopis kroz cijelu BiH koji obrađuje 22 logora od njih ukupno 657. U filmu svjedoči 56 logoraša od ukupno 200.000 koliko ih je prošlo kroz logore i korištena je bogata arhivska građa. Drugi dokumentarni film nosi naziv „Herceg-Bosna – zločin i kazna" koji govori o sukobima između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Republike Bosne i Hercegovine, o formiranju logora, logorašima i njihovim sudbinama. Treći dokumentarni film, također u vlasništvu Saveza logoraša u BiH, nosi naziv „Silovanje u ratu – nevidljivi ožiljci". Ovo je prvi put da muškarci javno progovaraju o torturi silovanja koju su doživljavali u logorima. Inače u Bosni i Hercegovini se vrlo malo govori o problemu silovanja i silovanim osobama, a ono što je posebno otežavajuće je da su mnogi roditelji morali gledati kako im pred očima siluju djevojčice i dječake.", ispričao je predsjednik Saveza.

Osim navedenog, na tribini se u ime organizatora, obratio i Predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Siska Adis Keranović, te glavni imam sisačko Alem ef. Crnkić dok je uvod u samu tribinu stihovima Majke Have Tatarević recitirala Nermina Hafizović.

Unatoč izuzetno teškoj temi svi prisutni izrazili su zadovoljstvo što su imali prilike biti dio sjećanja na genocid počinjen na području Prijedora te čuti i vidjeti što se zaista događalo na području Prijedora i okolice 1992. godine.

­Veliki broj medija popratio je ovu programsku aktivnost što svjedoči niz napisa koje možete vidjeti na raznim domaćim, ali i inozemnim portalima.

Adis Keranović se u ime organizatora zahvalio svima i pozvao da se u ovolikom i čak i još većem broju odazovemo krajem lipnja na program „5. dani Srebrenice u Sisku“.