13-GODIŠNJICA GENOCIDA U SREBRENICI

U organizaciji svih bošnjačkih asocijacija, Županijskog i Gradskog bošnjačkog vijeća kao i Medžlisa Islamske zajednice Siska, te uz financijsku pomoć naše županije i posebno gđe županice Marine Lovrić, na čemu joj od srca zahvaljujemo, posjetili smo i ove godine Memorijalni centar "Potočari" i prisustvovali dženazi-namazu za 308 šehida Srebrenice, održanom na dan pada Srebrenice 11. srpnja 2008.

Saznajemo da je ove godine oko dvije i pol tisuće mladih sudjelovalo u "Maršu mira-putu slobode". Tri su dana mladi pješačili iz pravca Konjević Polja, od Nezula do Potočara, trasom dugom oko 100 km, istim putem kojim su se kretali malobrojni preživjeli vojnici Armije BiH i civilno stanovništvo u potrazi za spasom od krvoločnih pripadnika vojske Republike Srpske. Na svom putu posjetili su nekoliko stratišta i masovnih grobnica i na svakom održali sat povijesti.

Procjenjuje se da je oko 40.000 ljudi prisustvovalo ukopu, među njima i preživjeli Srebreničani, njihovi rođaci, prijatelji i svi oni koji su željeli odati počast našim šehidima. Pored brojnih predstavnika političkog i vjerskog života BiH, EU i svijeta, nazočne su bile i predstavnice udruženja "Žene u crnom" iz Srbije koje su također pozivale na odgovornost one koji su počinili ovaj užasni zločin.

Obilježavanje 13-godišnjice genocida u Srebrenici započelo je polaganjem vijenaca i cvijeća uz intoniranje državne himne te dizanjem zastave. Nakon prigodnog kulturnog programa i govora između ostalih reisa Mustafe ef. Cerića, predsjedatelja Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i visokog predstavnika za BiH Miroslava Lajčaka započeo je s učenjem Kur'ana vjerski dio programa. Nakon molitve preko ruku prenošeni su tabuti prema svojim odredištima - mezarju u kojem će šehidske duše napokon pronaći smiraj, uz čitanje njihovih imena i godišta, od čega se čovjeku srce steže, jer je većina njih bila u dobi između 19 i 25 godina, a neki još uvijek djeca.

Broj od 3.215 ukopanih Srebreničana u Memorijalnom centru "Potočari" od ukupno 8.372 nestalih još je daleko od polovice ukupnog broja žrtava. Polako napuštamo polje bijelih nišana, vječitih stražara nad mrtvim tijelima koje će nas vječno podsjećati na tragediju našeg naroda.

Nekada davno netko dade ime ovom mjestu Potočari, vjerojatno po malom potočiću koji teče kroz ovo mjesto ne znajući da će nas asocirati na potok suza što su prolivene i što će se u vječnost prolijevati za sudbinom ovog naroda. Ako bi potok i presušio, potok suza nikada neće i ne smije, neka žubori pretvarajući se u glasove koji nas opominju i podsjećaju na krvavu prošlost jednog naroda.