SISAK SREBRENICI -2.dio

SISAK SREBRENICI

     U organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Sisačko – moslavačke županije, te Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Siska, uz potporu  Bošnjačke nacionalne zajednice grada Siska i Sisačko – moslavačke županije, Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskog rata koje djeluju na području grada i županije, Medžlisa Islamske zajednice u Sisku te predstavnika bošnjačke nacionalne manjine za grad Petrinju i više nego uspješno, realiziran je program obilježavanja genocida u Srebrenici.
Kao što je u jednom od prijašnjih brojeva NST-a spomenuto, ovogodišnji program se razlikuje od dosadašnjih na način da smo uz tradicionalni odlazak na komemoraciju i dženaze – namaz (sprovod) u Srebrenicu, Potočare, organizirali događaj „Dan sjećanja na Srebrenicu“ koji je održan 29. lipnja 2012. godine u Domu kulture KKV u Sisku.

Isto tako, 12. lipnja 2012. godine u Sarajevu, predstavnici Vijeća održali su dva radna sastanka, jedan sa stručnim suradnicama Ureda premijera Sanelom Adžović i Širazom Jahić te pomoćnikom ministra Federalnog ministarstva za raseljene osobe i izbjeglice gospodinom Sulejmanom Alijagićem i savjetnikom istog ministarstva gospodinom Nurdžihanom Šahinovićem, te drugi sa gospođom Mirelom Lucić, prvim tajnikom zaduženim za politiku i druge diplomatske odnose Veleposlanstva Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini.
No krenimo redom…    
     Ove smo godine po prvi puta u gradu Sisku i županiji na drugačiji način ukazali na razmjere tragedije i genocid počinjen u Srebrenici organiziranjem već prije spomenutog događaja „Dani sjećanja na Srebrenicu“.

U programskom dijelu najznačajnije je za izdvojiti prigodnu tribinu Edina Hadžijašaragića, šefa identifikacijskog centra ICMP-a (Međunarodna komisija za nestale osobe) i Nedima Durakovića šefa Case Managera Podrinje identifikacijskog centra.
     ICMP je osnovan u lipnju 1996. godine na inicijativu američkog predsjednika Billa Clintona na summitu G-7 u Lyonu. ICMP nastoji omogućiti suradnju vlada i drugih organa vlasti pri lociranju i identificiranju osoba nestalih tijekom oružanih sukoba, drugih oblika neprijateljstva ili kršenja ljudskih prava, te nastoji pružiti pomoć u provođenju ovih aktivnosti. Organizacijski je podijeljen u tri dijela: odnosi sa Vladama u regiji, zatim Odjel građanskih inicijativa, te Forenzički odjel. Trenutno sjedište je u Sarajevu.
Edin Jašaragić naglašava kako se u tijeku antropološkog pregleda posmrtnih ostataka formira biološki profil žrtve, te se skelet detaljno pregledava u potrazi za dokazima i na taj način pomaže u procesu identifikacije uz procjenu spola, starosti i visine žrtve. U samom procesu identifikacije DNA metodom radi se velika baza podataka DNA profila srodnika nestalih osoba (više od 90 000 referentnih uzoraka za skoro 30 000 nestalih osoba), zatim proces tipizacije velikog broja koštanih uzoraka, usporedba i analiza srodstva te provjera svih ostalih mogućih dokaza. Kao najveći problem napominje grobnice sekundarnog tipa. Naime, nakon masovnih egzekucija ubijene osobe su zakopane u primarnu lokaciju, da bi njihovi posmrtni ostaci nakon mjesec ili dva dana bili premješteni na druge lokacije. Kako kaže: “Korištenjem teške mehanizacije dolazi do oštećenja i razdvajanja skeletnih ostataka, tako da se posmrtni ostatci jedne osobe nalaze na više različitih lokacija. Jednu osobu smo pronašli u četiri odvojene sekundarne grobnice, a sve četiri sekundarne grobnice su bile vezane za 11 posmrtnih vreća”.
     Nedim Duraković rekao je da je Podrinje identifikacijski projekt (PIP) osnovan 1999. godine na inicijativu Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP). Od 1. srpnja 2010. godine, na osnovu sporazuma ICMP-a i općine Tuzla, prešao je u nadležnost Komemorativnog centra Tuzla. Struktura PIP-a je forenzički sektor, zatim sektor za kontakte s porodicama te administracijski sektor. Valja izdvojiti kako je u periodu od 1996. do 2001. godine identificirano samo oko 150 žrtava jer su se tada uzorci slali u SAD i Poljsku te su se rezultati čekali preko godinu dana. „Od osnivanja i formiranja prostorija za posmrtne ostatke 2000. godine, kroz nju je prošlo 17 000 vreća sa posmrtnim ostatcima. Do sada je od nas otišlo oko 5 000 posmrtnih ostataka, trenutno imamo oko 2 000 aktivnih slučajeva, od čega je 500 već spremno za ukop u Potočarima”, rekao je Duraković. Osim ovoga, drugi identifikacijski problemi su braća bez vlastite djece, nepouzdanost Ante mortem iskaza svjedoka, nedostatak podataka (medicinski zapisi / zubni kartoni), migracije porodica, veliki broj žrtava, relativno veliko geografsko područje i mnogi drugi.
     Osim spomenute tribine, u programu je prikazan dokumentarni film „Krik Srebrenice“ te izložba fotografija “O Srebrenici” uz 43 potresne slike o događanjima u Srebrenici i Potočarima 11. srpnja 1995. godine i stradanju bošnjačkog naroda.

     Kako je već prije spomenuto, na sami dan obilježavanja genocida u Srebrenici Vijeća su organizirala autobus za odlazak zainteresiranih građana na komemoraciju, dženaze – namaz (sprovod), u Potočare, 11. srpnja 2012. godine. Tamo se na dostojan način odala počast svim stradalima te se poklonilo žrtvama Srebrenice, a sve prisutne (kako pišu mediji RH i BiH bilo je prisutno oko 70 000 ljudi) nije mogla zaobići žalost i tuga jasno vidljiva na licima, ponajviše porodica žrtava genocida i Srebreničkih majki. Samo prisustvovanje komemoraciji može djelomično ukazati na zločin počinjen bošnjačkom narodu.

     Tradicija odlaska u Srebrenicu, s obzirom na dosadašnje iskustvo, pokazala je vrlo naporan i zahtjevan protokol. Stoga se ukazala potreba da se dan nakon komemoracije organizira obilazak jednog od gradova ili mjesta u BiH. I ove smo godine posjetili Sarajevo i to mjesta kao što su npr. pijaca Markale, mezarje Kovači i mnoga druga značajna mjesta gdje su stradali Bošnjaci.

     Međutim, vrlo je važno naglasiti kako je po prvi puta dogovoren i odrađen radni sastanak predstavnika Vijeća u sastavu: Asim Kulenović predsjednik VBNM Grada Siska, Adis Keranović zamjenik predsjednika VBNM SMŽ, Asmira Keranović zamjenik predsjednika VBNM Grada Siska, Alija Avdić predsjednik BNZ GS i SMŽ te Vijećnik VBNM Grada Siska Ćeho Keranović sa već prije spomenutim Uredom premijera i Federalnim ministarstvom za raseljene osobe i izbjeglice, te Veleposlanstvom RH u BiH.

Treba reći kako smo na samom početku pohvaljeni od strane naših domaćina jer kako kažu: „Vi trebate povući prvi potez, a to je upravo ovo. Obradovali ste nas i iznenadili i ovo je prvi put da se na ovakav način sastajemo sa Bošnjacima iz RH.

.“ Na oba sastanka iznijeli smo organizacijsku strukturu Bošnjaka u SMŽ, programske aktivnosti, naše probleme, a kao konačni cilj izgradnju prvog bošnjačkog doma u RH uz podržavanje izgradnje Islamskog kulturnog centra u Sisku. Naše domaćine najviše je zanimalo financiranje Vijeća, zapošljavanje Bošnjaka, broj Bošnjaka u RH te odnos sa jedinicom lokalne uprave i samouprave. Što se tiče izgradnje bošnjačkog doma interesirala ih je vizija, idejni projekt te financijska struktura uz komentar gospođe Lucić: „Znam da puno radite, čula sam samo pohvale tako da izgradnja ovoga doma ima velikog smisla i mi ćemo vam u svakom obliku pomoći. Zaključci ovoga sastanka biti će poslani predsjedniku Josipoviću, premijeru Milanoviću te predsjedniku Hrvatskoga sabora Špremu uz objavu na našim web stranicama.“ Uspjeh ovih sastanaka možda je najbolje završiti riječima savjetnika ministra: „Ovo je pravo pravo dobro. Ma za deset.“
     Cijeli ovaj program od velikog je značaja i nacionalnog interesa bošnjačkog naroda, kojim želimo ukazati na razmjere tragedije, podizati svijest sveukupne javnosti te upozoriti da se ovaj genocid nikada ne zaboravi niti sličan ikada ponovi.